Povijest bolnice
Dođite na sekciju
Podaci o KB Merkuru
IBAN: HR3423600001813300007
SWIFT: ZABAHR2X
OIB: 25883882856
Adresa: Klinička bolnica Merkur, Zajčeva 19, 10 000 Zagreb
Kontakt: +385 (0)1 225 3300
Naručite se
na pregled
Lista
čekanja
2003.
Uređenje industrijskog dvorišta
Transplatacija gušterače i bubrega
Uređenje Odjela za abdominalnu kirurgiju s Centrom za transplantaciju organa
Novi spiralni CT uređaj
Prvi ISO certifikat za KB Merkur
2002.
Nova mreža 309 kreveta
Uređenje predavaonice
Uređenje rodilišta i hematološkog odjela
Postavljen video nadzor
1999.
Rekonstrukcija Interne IV
Lift za ORL
Arhiv, garderobe, hitni prijem u Laboratoriju
1998.
Rekonstrukcija Ginekologije II
Sterilizacija
Transplantacija jetre
1996.
Dovršene 3 nove RTG dijagnostike – “podrum”
Nova krevetna “mreža” – 289 kreveta
1995.
Dovršena rekonstrukcija operacijskog trakta na Kirurgiji (18.1.1995.)
Rekonstrukcija kotlovnice (plinifikacija)
1994.
Smanjen broj kreveta (“mreža” – 330 kreveta)
1993.
Pušten u rad CT
Započet projekt rekonstrukcije i
modernizacije Bolnice
1992.
Klinička bolnica “Merkur”
Novi ustroj Uprave
Ukinuti Radnički savjeti
1990.
Rekonstrukcija operacijskog bloka na Ginekologiji i rađaone
1987.
Odvajanje Zavoda za dijabetes u samostalnu ustanovu
Rekonstrukcija ORL odjela i Odjela babinjača sa 2 apartmana na Kir.
1979.
Puštena u rad 2 nova lifta i obnovljena fasada na staroj zgradi
1978.
Registrirana Znanstvena jedinica
1974.
Klinička bolnica “Dr. Ozren Novosel”
1972.
Pušten u rad angiološki laboratorij
1971.
Otvorena nova poliklinika
1961.
Oformljen Zavod za dijabetes
1959.
Opća bolnica “Dr. Ozren Novosel”
1954.
III. dogradnja – istok (333 kreveta)
1945.
Bolnica postaje “Opća bolnica”
1939.
II. dogradnja – zapad (203 kreveta)
1934.
I. dogradnja (95 kreveta i 4 odjela; Int. Kir. Gin. i ORL)
1930.
Otvoren “Merkurov sanatorij”
(36 kreveta)
Tradicija
“Merkurov sanatorij” bio je elitna bolnica do 1945.
godine, kako po pitanju komfornog smještaja, tako i po eminentnim liječnicima.
Od 60-tih godina bolnica u stručnom dijelu ponovo počinje uspon sa Internom klinikom koja je postala prva klinika u okviru Bolnice, do današnje pozicije od pet kliničkih institucija (Interna, Kirurgija, Ginekologija, Radiologija i Patologija sa citologijom), uz renomirani Odjel za uho grlo i nos, te laboratorijem sa statusom referentnog centra Kliničke kemije.
Od 60-tih godina bolnica u stručnom dijelu ponovo počinje uspon sa Internom klinikom koja je postala prva klinika u okviru Bolnice, do današnje pozicije od pet kliničkih institucija (Interna, Kirurgija, Ginekologija, Radiologija i Patologija sa citologijom), uz renomirani Odjel za uho grlo i nos, te laboratorijem sa statusom referentnog centra Kliničke kemije.
Kadrovi
Od 154 VSS kadrova imamo 108 specijalista, od toga: 10 profesora, 2 docenta, 12 doktora znanosti, 33 magistra znanosti, 11 primariusa, 16 asistenata i 6 stručnih suradnika. U Bolnici se redovito održava dodiplomska nastava za studente medicine, specijalističko usavršavanje i poslijediplomska nastava, kao i školovanje medicinskih sestara i zdravstvenih tehničara.
Vrhunski dometi u subspecijalnostima
Hematologija, gastroenterologija, rendgenologija – posebno angiologija, CT dijagnostika, ultrazvučna dijagnostika, endoskopska i laparoskopska dijagnostika i kirurgija, morfološka dijagnostika (cito-patološka), vaskularna kirurgija, ginekološka endokrinologija, plastično – rekonstruktivna i estetska kirurgija glave i vrata, kirurgija štitnjače i žlijezda slinovnica i laboratorijska dijagnostika – posebno za bolesti krvi i jetre.
Tehnološka opremljenost
Zahvaljujući ultrazvučnoj tehnologiji u svim disciplinama (ginekologija, kardiologija, interventna ultrasonografija, kolor dopller…), optimalnoj endoskopskoj opremi, krvožilno-dijagnostičkoj aparaturi (seriograf), laparoskopskim instrumentarijem u području kirurgije, ginekologije i interne, te aparatom za kompjutoriziranu tomografiju, bolnica može pratiti u tom pogledu visoke europske standarde.
Kompjutorizacija
U bolnici je u tijeku postavljanje integralnog kompjutorskog sistema, koji će biti prvi model takve vrste u Državi. U planu je modernizacija, rekonstrukcija i dogradnja bolnice, tako da će u budućnosti standard zdravstvenih usluga biti na još većoj razini.
U bolnici se do sada lječilo godišnje oko 18 000 bolesnika, učinilo oko 8 000 operativnih zahvata, a kroz polikliničke ambulante se godišnje obradi oko 100 000 bolesnika.
Bolnica stručno tijesno surađuje (ugovorni odnos) sa još dvije značajne zdravstvene institucije:
Zavodom za dijabetes, endokrinologiju i bolesti metabolizma “Vuk Vrhovec”, koji se razvio iz Endokrinološkog odjela naše Interne klinike.
Domom zdravlja “Željezničar”, koji ima vrhunsku opremu za polikliničku medicinsku obradu, posebno sistematske preglede, te fizikalnu medicinsku rehabilitaciju.
Hrvatsko trgovačko društvo "Merkur"
Hrvatko trgovačko društvo “Merkur” osnovano je 19. siječnja 1873. godine u Zagrebu s težnjom da radi na poboljšanju socijalnog i ekonomskog položaja trgovaca i privatnih namještenika, te da svojom kulturno povijesnom djelatnošću radi na buđenju nacionalne svijesti i omogući školovanje trgovačkih naučnika i rad u trgovačkom Zboru na hrvatskom jeziku.
Nakon osnutka društva, “Merkur”je u to vrijeme jedina ustanova u hrvatskim krajevima koja je trgovačkom staležu pružala prosvjetu, stručnu naobrazbu, društvenu razonodu, a najvažnije pomoć u slučaju bolesti i nezaposlenosti. Društvo je imalo svoju vlastitu trgovačku školu, društvenu knjižnicu, čitaonicu, pjevačko-tamburaški zbor. Društvo organizira večernje tečajeve stranih jezika, održava razna predavanja, a od 1898. godine izdaje vlastiti list “Merkurov vjesnik”. Društvo surađuje sa sličnim društvima u Pragu, Beču i Grazu.
U četiri desetljeća djelovanja društva za vrijeme Austro-ugarske monarhije, u prvom razdoblju od osnutka društva do 1894. godine, društvo je na neki način bilo i preteča socijalnog osiguranja, jer u to vrijeme još nije bilo zakonskog obvezatnog osiguranja. U drugom razdoblju od 1894. do 1903. godine zbog uvođenja obvezatnog osiguranja, osiguranje se pretežno provodi putem okružnih blagajni, da bi nakon 1903. godine društvo ponovno preuzelo funkciju zakonskog bolesničkog osiguranja za članove svojeg društva, jer je društvo dobilo povlasticu od Vlade da može provoditi to osiguranje.
O djelovanju duštva prije početka izlaženja “Merkurovog vjesnika” može se zaključiti na temelju godišnjih izvještaja o radu društva, koji su se redovito podnosili na godišnjim skupštinama.
Na 18. godišnjoj skupštini održanoj 1891. godine u izvještaju se navodi da će se društvo truditi da se i u provincijskim mjestima odredi “trgovačka bolnica” i da se imenuje društveni liječnik i ljekarna. Iz izvještaja za 1888. godinu i 1891. godinu vidi se da je dr. Bogdan Jakopović obavljao funkciju društvenog liječnika u Zagrebu, a bolničko liječenje vršilo se u bolnici “Milosrdnih sestara”.
U razdoblju 1918.do 1941. godine društvo proširuje svoju djelatnost za područje Jugoslavije i djeluje kao “Merkur” – društvo trgovačkih i privatnih namještenika sa sjedištem u Zagrebu, Od 216 članova u 1888. godini, broj članova se povećava na 25.820 u 1938. godini, a na području Jugoslavije ima 32 podružnice i djeluje preko 97 društvenih mjesnih zajednica.
Sanatorij "MERKUR"
Naglo povećanje broja osiguranika u razdoblju od 1920. do 1930. godine, te istovremeno nedovoljni i zastarjeli bolnički kapaciteti u gradu Zagrebu, stvorili su situaciju da se osiguranicima nije moglo osigurati adekvatno bolničko liječenje. U želji da se unaprijedi zdravstvena zaštita osiguranika “Merkura” u 1924. godini dolazi do inicijative za izgradnju sanatorija, pa se počinju prikupljati dobrovoljni prilozi za tu akciju.
U nemogućnosti da se osiguraju potrebna financijska sredstva za izgradnju novog sanatorija sa više odjela, društvo donosi u 1929. godini odluku da se kupi Pogorelčeva vila na Florijanskom putu, danas Zajčeva ulica, te da se u najkraćem roku vila adaptira za potrebe sanatorija.
Merkurov sanatorij za interne bolesti svečano je otvoren 6. siječnja 1930. godine. Sanatorij je imao samo Interni odjel sa 36 kreveta. U okviru Internog odjela bio je i Rendgen kabinet i mali priručni laboratorij. U sanatoriju bile su i druge potrebne prateće službe, te prva dijetetska kuhinja u Zagrebu. U sanatoriju je radilo ukupno 16 radnika od kojih su trojica bili liječnici. Prvi ravnatelj sanatorija bio je dr. Makso Grossman, a uz njega su radili dr. Milan Neumann, koji je uz rad na Internom odjelu ujedno vodio i Rendgen kabinet i dr. Mihaela Pejčič-Kosier, koja je uz rad na Internom odjelu radila i u priručnom laboratoriju.
Ovakav sanatorij nije mogao zadovoljiti potrebe osiguranika, pa je u 1934. godini dovršena prva dogradnja, te nakon te dogradnje sanatorij ima 95 kreveta, uz Interni dobiva Kirurški, Ginekološko – porođajni i ORL odjel, a Rendgen kabinet se osamostaljuje u Rendgenološki odjel, koji u svom sastavu ima i elektroterapiju. Sve sobe su komforne sa 2 do 4 kreveta. U 1937. godini osamostaljuje se biokemijski laboratorij, a prvi predstojnik laboratorija je prof. dr. Ibrahim Ruždić.
U 1939. godini je ponovno proširenje i dovršenje Merkurovog sanatorija, pa ima 203 kreveta, od čega Interni odjel ima 95 kreveta, Kirurgija 57, Ginekološko – porođajni 34 i ORL 17 kreveta. Sanatorij je najsuvremenije opremljen. U sanatoriju ukupno radi 116 radnika, od kojih je 17 liječnika, 1 biokemičar i 20 sestara – bolničarki. Na Internom odjelu otvorena je srčana stanica, koja raspolaže najmodernijim /u to doba/ elektrokardiografom. U Ginekološko – porođajnom odjelu su dvije rađaonice, posebna soba za novorođenčad sa sistemom staklenih boksova i poliklinički dio koji je odvojeno dobila. U Kirurškoj djelatnosti su dvije dvorane za operaciju, s novom sterilizacijom, posebnom prostorijom sa endoskopijom i posebnom ambulantom za rad specijalističkih službi kirurga. Nakon drugog proširenja odvaja se ORL djelatnost od Kirurgije, dobivaju svoje operacione dvorane, a prvi predstojnik ORL je dr. Milutin Rabar.
U rendgenološkom odjelu proširen je prostor i nabavljen treći RTG aparat, za ono vrijeme najsuvremeniji, šestventilni “Siemensov” aparat.
U1945. godini svi privatni i društveni sanatoriji i bolnice uključuju se u javnu zdravstvenu službu, pa od tada bivši sanatorij “Merkur” djeluje kao opća bolnica do 1974. godine, a od 1959. godine nosi ime “Dr. Ozren Novosel”, prvo kao opća bolnica, a od 1974. godine kao klinička bolnica.
Članovi društva “Merkur” ponosili su se svojim sanatorijem. U “Merkurovom vjesniku” /studeni 1937. godine/ u uvodniku su tiskali članak “Naš ponos”, a u kojem se između ostalog se kaže:
“Merkurov sanatorij je izraz vrlina naših. On je dokumenat međusobne ljubavi, samoprijegora i nesebičnog rada. On je najjači dokaz naše socijalne svijesti, on je goruća žiža našeg humanog pregnuća.
I zbog toga, svjesni Merkuraši, naročito oni stari, sa ponosom gledaju u tu prelijepu tekovinu, gledaju rad svoj, gledaju duge noći vijećanja svojih, gledaju djelo koje je stvoreno vlastitim sredstvima po vlastitoj inicijativi, po vlastitoj volji, vlastitim moralnim i materijalnim žrtvama svjesnih Merukuraša. Gledaju djelo časti, jer, u Merkuru se radi za čast!”.
